Grupa za međunarodne poslove Zelenih/EFA u Evropskom parlamentu naručila je izradu ove studije od RES fondacije, a svrha studije jeste da ocrta trenutne šeme energetske saradnje između EU i Zapadnog Balkana i predloži konkretan set preporuka, sa posebnim fokusom na najugroženiju grupu koju ovaj problem pogađa: energetski siromašne.

Evropski parlament je 19. jula organizovao online prezentaciju studije, na kojoj je suosnivačica i programska direktorka RES fondacije Jasminka Young govorila o studiji, njenoj svrsi i mogućem uticaju. Ona je istakla da ova studija predstavlja glavne karakteristike karbonskih i energetski intenzivnih ekonomija Zapadnog Balkana (ZB). Studija istražuje razvoj energetskog sektora i ulogu Evropske unije (EU) u ovom procesu, prvenstveno kroz kritički pregled glavnih šema podrške grantovima. Studija se fokusira na energetsko siromaštvo koje pogađa milione građana Zapadnog Balkana. Energetsko siromaštvo je najistaknutiji politički izazov na ​Z​apadnom Balkanu i prepreka energetskoj tranziciji. Ipak, ostaje nevidljiv za postojeće političke intervencije kako u regionu, tako i za EU.

Ona je naglasila da je glavni fokus u ovoj studiji razumevanje specifičnog konteksta koji se uzima u obzir u odgovoru javne politike na energetsko siromaštvo, kako na nacionalnom, tako i na nivou EU. Jang je otkrila tri glavna saznanja ove studije:

  1. Dostupan je niz javno podržanih šema za poboljšanje energetske efikasnosti stambenih objekata u regionu Zapadnog Balkana. Većina dostupnih javnih subvencija podržava korisnike koji već imaju prihode, pristup bankarskom poslovanju sa stanovništvom i koji se ne smatraju rizičnim klijentima za potrošačke kredite. Istovremeno, oni ne uspevaju da obezbede siromašne u energetici u zemljama Zapadnog Balkana koji obično nemaju pristup komercijalnom novcu. Postojeće šeme diskriminišu siromašne i sprečavaju ih da učestvuju i da ostvare koristi od javnih subvencija jer potrebni nivoi zajedničkog ulaganja sopstvenih resursa premašuju njihovu kupovnu moć.
  2. Programski mehanizmi podrške EU predstavljeni u ovoj studiji ne obećavaju pružanje efikasne pomoći energetski siromašnima. Na primer, od sve programske IPA podrške zemljama od 2014. do 2022. godine koja je u ovoj studiji označena kao energetska, skoro 70% je raspodeljeno na samo tri teme, dve na Kosovu* i jedna u Srbiji. Sva tri navedena primera energetske infrastrukture je na fosilna goriva, što proširuje zadržavanje ugljenika i čak povećavaj emisiju CO2 u slučaju elektrane Kosovo B. Drugi primer: od svih grantova zapadnobalkanskih projekata u energetskom sektoru u istom periodu, 37% je dodeljeno Regionalnom programu energetske efikasnosti koji izostavlja energetski siromašne, dok je 28% dodeljeno projektima komercijalne proizvodnje električne energije.
  3. Još jedna istaknuta privremena nedoslednost odnosi se na poređenje IPA programa energetske podrške za 2014-2022 sa tekućim energetskim paketom za neposrednu podršku. Iznos koji je dodeljen za neodređenu neposrednu direktnu budžetsku podršku zemljama Zapadnog Balkana je skoro duplo veći u poređenju sa IPA programskom energetskom podrškom za 2014-2022.

Young je takođe govorila o preporukama za povećanje koristi od energetske podrške EU energetski siromašnima na Zapadnom Balkanu:

  1. Inicirati i sprovesti promenu u EU i nacionalnim programskim procedurama za zemlje Zapadnog Balkana, omogućavajući time veću transparentnost, prošireno učešće i proširen izbor predlagača projekata za stvaranje jedinstvenog projekta.
  2. Odvojiti poseban budžet za iskorenjivanje energetskog siromaštva u okviru IPA podrške za više zemalja koji trenutno ne uspeva da iskoreni energetsko siromaštvo.
  3. Podrška uspostavljanju posebnog namenskog instrumenta zasnovanog na projektima za iskorenjivanje energetskog siromaštva u regionu Zapadnog Balkana.
  4. Podržati regionalna partnerstva sa nacionalnim i lokalnim vlastima, organizacijama civilnog društva i sistemom UN-a koji bi mogli biti dobar spoj za značajan doprinos iskorenjivanju energetskog siromaštva u regionu Zapadnog Balkana.
  5. Najzad, od ključne je važnosti da se na kraju istakne da je neophodno bolje pratiti i uslovljavati instrument direktne budžetske podrške.

Energetsko siromaštvo, zajednički izazov u ​​regionu Zapadnog Balkana, marginalizovano je od strane donosilaca odluka iako njegovo iskorenjivanje ima potencijal da donese ekonomske, socijalne, zdravstvene, ekološke i tehnološke koristi za građane regiona. U međuvremenu, cena peleta i ogrevnog drveta za grejanje domaćinstava porasla je širom EU i Zapadnog Balkana.

Studija ukazuje na hitnost osmišljavanja i sprovođenja efikasnih mera politike za rešavanje energetskog siromaštva na Zapadnom Balkanu i naglašava postojeće pogrešne predstave o upravljanju i finansijama, kao i propuste koji postoje kada je reč o razvoju i podršci energetskog sektora u regionu Zapadnog Balkana. Pored toga, studija nudi fokusiraniji pogled na mogućnosti povećanja koristi od podrške EU energetskom sektoru u regionu koncentrišući se na najhitnija pitanja ugljenika i energetskog intenziteta, energetske bezbednosti, energetskog siromaštva i zagađenja koje iz svega proizilazi.

Da bi se stvorile koristi za energetski siromašne, ključno je da EU redizajnira postojeći okvir upravljanja. EU bi mogla uspostaviti i finansirati poseban regionalni program i mehanizam implementacije za podršku energetski siromašnima u okviru finansijske pomoći za više zemalja, kako niko ne bi bio izostavljen. Ciljevi intervencije treba da budu zasnovani na principima izloženim u Preporukama o energetskom siromaštvu Evropske komisije sa fokusom na intervencije u vezi sa energetskom efikasnošću u domaćinstvima.

Pročitajte studiju na engleskom jeziku: Suočavanje sa neposrednim izazovima energetskog siromaštva na Zapadnom Balkanu: Moguća uloga Evropske unije